tȃbor
tȃbor m
jednina | |
---|---|
N | tabor |
G | tabora |
D | taboru |
A | tabor |
V | taboru / tabore |
L | taboru |
I | taborom |
množina | |
N | tabori |
G | tabora |
D | taborima |
A | tabore |
V | tabori |
L | taborima |
I | taborima |
1. | pov. a. otvoren prostor na kojem se privremeno prebiva (ob. vojska); bivak b. na takvu mjestu podignut logor [rimski tabor] |
2. | pren. a. jedna od zaraćenih ili suprotstavljenih strana ili sila [prijeći u neprijateljski tabor] b. čvrsto povezana cjelina [feministički tabor]; blok |
3. | pov. osnovna organizacija ustaškog pokreta u NDH, najniža u hijerarhiji (tabor, logor, stožer, glavni ustaški stan) |
4. | (Tabor) geogr. bibl. brdo poviše Nazareta (Galileja, Izrael), 562 m, prema predaji mjesto Isusova Preobraženja (Marko 9, 2—8) |