Hrvatski jezični portal

tȃbor

tȃbor m

Izvedeni oblici
jednina
N tabor
G tabora
D taboru
A tabor
V taboru / tabore
L taboru
I taborom
množina
N tabori
G tabora
D taborima
A tabore
V tabori
L taborima
I taborima
Definicija
1. pov. a. otvoren prostor na kojem se privremeno prebiva (ob. vojska); bivak b. na takvu mjestu podignut logor [rimski tabor]
2. pren. a. jedna od zaraćenih ili suprotstavljenih strana ili sila [prijeći u neprijateljski tabor] b. čvrsto povezana cjelina [feministički tabor]; blok
3. pov. osnovna organizacija ustaškog pokreta u NDH, najniža u hijerarhiji (tabor, logor, stožer, glavni ustaški stan)
4. (Tabor) geogr. bibl. brdo poviše Nazareta (Galileja, Izrael), 562 m, prema predaji mjesto Isusova Preobraženja (Marko 9, 2—8)
Onomastika
pr. (etnici): Tȃbor (Zagreb, I Slavonija), Tȃbori (Osijek, I Slavonija), Tabòrīn (Sisak, Nova Gradiška), Táborskī (Slavonski Brod, Slavonija), Tabòršāk (Taboršȃk) (Zagreb, Klanjec)
top. (naselja): Vèlikī Tȃbor (dvorac u Zagorju), Dȏnjē Táborīšte (Glina, 120 stan.), Gȏrnjē Táborište (Glina, 303 stan.), Mȃlī Tȃbor (Pregrada, 379 stan.), Táborīšte (Petrinja, 317 stan.)
Etimologija
mađ. tábor ← tur. tabur: bataljun vojske ← tabkur: utvrda, barikada