tabula
tabula (izg. tȁbula) ž
Definicija
plosnati komad kakve površine; ploča, tabla
Sintagma
∆ Tabula Peutingeriana (izg. tȁbula poitingeriána) srednjovjekovna kopija, na 11 pergamentnih listova antičkog rimskog itinerara (od Irske do Kine), važan izvor za poznavanje topografije i komunikacija Rimskoga Carstva; Peutingerova karta;
tabula rasa (izg. tabula rȃza) 1. pov. u starom Rimu voštana ploča priređena za pisanje pošto je struganjem izbrisan prijašnji zapis 2. fil. metafora empirista i senzualista koji prvotno stanje pojedinačne svijesti zamišljaju kao posve indiferentnu podlogu (pasivnu primalačku sposobnost osjetila ili razuma), koja se razvija isključivo pod utjecajem iskustva 3. razg. pejor. onaj koji ništa ne zna; glupan, zatucanko, neznalica 4. razg. pren. stanje nakon uklanjanja svega staroga, već postojećega; novi početak;
Tabula Traiana (izg. tȁbula trajána) natpis cara Trajana; Trajanova ploča;
tabula votiva (izg. tabula votíva) spomen-ploča
tabula rasa (izg. tabula rȃza) 1. pov. u starom Rimu voštana ploča priređena za pisanje pošto je struganjem izbrisan prijašnji zapis 2. fil. metafora empirista i senzualista koji prvotno stanje pojedinačne svijesti zamišljaju kao posve indiferentnu podlogu (pasivnu primalačku sposobnost osjetila ili razuma), koja se razvija isključivo pod utjecajem iskustva 3. razg. pejor. onaj koji ništa ne zna; glupan, zatucanko, neznalica 4. razg. pren. stanje nakon uklanjanja svega staroga, već postojećega; novi početak;
Tabula Traiana (izg. tȁbula trajána) natpis cara Trajana; Trajanova ploča;
tabula votiva (izg. tabula votíva) spomen-ploča
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Tȁbula (140, Šibenik, Zagreb, Rijeka)
Etimologija
✧ lat. tabula
