Hrvatski jezični portal

tàlōn

tàlōn m 〈G talóna〉

Izvedeni oblici
jednina
N talon
G talona
D talonu
A talon
V talone
L talonu
I talonom
množina
N taloni
G talona
D talonima
A talone
V taloni
L talonima
I talonima
Definicija
1. bank. sporedni dio obveznice i drugih vrijednosnih papira kojim se izdavatelj obvezuje da će donositelju izdati nove kupone za naplatu dividende ili kamate kad se stari potroše [držati u talonu, žarg. posjedovati što kao dokaz, posjedovati kakvu informaciju o komu kao zalog za posljednji udarac]
2. vojn. izbočeni dio na donjem dijelu bedema
3. u igri kartama ostatak karata nakon dijeljenja
4. dio ulaznice koji ostaje u bloku
Etimologija
fr. talon