sȉliti
sȉliti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. sȉlēći, gl. im. sȉljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
siliti | |
prezent | |
jednina | |
1. | silim |
2. | siliš |
3. | sili |
množina | |
1. | silimo |
2. | silite |
3. | sile |
futur | |
jednina | |
1. | silit ću |
2. | silit ćeš |
3. | silit će |
množina | |
1. | silit ćemo |
2. | silit ćete |
3. | silit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | siljah |
2. | siljaše |
3. | siljaše |
množina | |
1. | siljasmo |
2. | siljaste |
3. | siljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | silio sam |
2. | silio si |
3. | silio je |
množina | |
1. | silili smo |
2. | silili ste |
3. | silili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam silio |
2. | bio si silio |
3. | bio je silio |
množina | |
1. | bili smo silili |
2. | bili ste silili |
3. | bili su silili |
imperativ | |
jednina | |
2. | sili |
množina | |
1. | silimo |
2. | silite |
glagolski prilog sadašnji | |
sileći | |
glagolski pridjev aktivni | |
silio, silila, sililo | |
silili, silile, silila | |
glagolski pridjev pasivni | |
siljen, siljena, siljeno | |
siljeni, siljene, siljena |
1. | (koga, se) činiti da tko što radi protiv svoje volje ili želje, prisiljavati na što, nametati svoju volju komu (ob. u svakodnevnim situacijama i ophođenju) [A: Izvolite rakiju B: Ne mogu A: Neću vas siliti] |
2. | () činiti što pretjeranom upotrebom snage (kad se što umeće u predviđen otvor, kad se želi ugurati u manju rupu nego što je potrebna i sl.); nasilu gurati, zabijati |