Hrvatski jezični portal

sȋn

sȋn m 〈N mn sȉnovi/sȋni knjiž., G sȉnōvā/sinóvā〉

Izvedeni oblici
jednina
N sin
G sina
D sinu
A sina
V sine
L sinu
I sinom
množina
N sinovi / sini
G sinova / sina
D sinovima / sinima
A sinove / sine
V sinovi / sini
L sinovima / sinima
I sinovima / sinima
Definicija
1. osoba muškoga spola prema svojim roditeljima [prvorođeni sin; zakoniti sin]
2. a. fam. (u prisnom obraćanju starije osobe) mlađi muškarac [sine moj, to ti ne valja] b. (ob. mn) mladi naraštaj, novo pokoljenje [od oca na sina s naraštaja na naraštaj]
Sintagma
duhovni sin pristalica nečijeg učenja;
sin prirode čovjek koji živi prirodnim životom
Frazeologija
majčin sine! uzvik kao uzrečica u neposrednu obraćanju za pojačavanje kad govornik ističe da ima pravo i da je dokazao svoju tvrdnju;
mamin (majčin) sin mamina, majčina maza, mezimac;
tatin sin 1. muško dijete sasvim nalik na oca 2. sin utjecajna oca (roditelja)
Onomastika
Sìniša m. os. ime (narodno)
pr.: Ràdusin (190, Gračac, Slavonija, Zagreb i okolica, v. i rad1), Radusínović (Slavonija, Banovina), Sȋnčić (410, Opatija, Primorje, Istra), Sìnek (Garešnica, Daruvar), Sìničić (120, Nova Gradiška, sred. Dalmacija), Sínić (Ogulin, Rijeka), Sínkić (Kutina, Zagreb, v. i Šimun), Sínko (Međimurje, Rijeka, v. i Šimun), Sínković (1500, Zabok, Zagreb, Međimurje, Zagorje, v. i Šimun), Sinóvčević (Požega, Slav. Brod), Sìnōvčić (590, Split, sred. Dalmacija, Brač, Zadar), Sinóvec (Zagreb, Ivanec)
Etimologija
prasl. i stsl. synъ (rus., polj. syn), lit. sūnus ← ie. *suHnus (grč. hyiós, skr. sūnu-)