sìndik
sìndik m 〈V -iče, N mn -ici, G sȉndīkā〉
Definicija
pov.
| 1. | u antičkoj Grčkoj branitelj na sudu |
| 2. | reg. gradski službenik, nadgleda opskrbu žitom, račune, djelovanje kneza i sl. (u Dalmaciji) |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Sìndičić (200, Krk, Primorje, Zadar), Sìndik (Split, Dalmacija)
Etimologija
✧ lat. syndicus: gradski službenik ← grč. sýndikos: savjetnik optuženog, odvjetnik, zastupnik ≃ sin- + díkē: parnica
