sínuti
sínuti () svrš. 〈prez. sȋnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. sínuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sinem |
| 2. | sineš |
| 3. | sine |
| množina | |
| 1. | sinemo |
| 2. | sinete |
| 3. | sinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sinut ću |
| 2. | sinut ćeš |
| 3. | sinut će |
| množina | |
| 1. | sinut ćemo |
| 2. | sinut ćete |
| 3. | sinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sinuh |
| 2. | sinu |
| 3. | sinu |
| množina | |
| 1. | sinusmo |
| 2. | sinuste |
| 3. | sinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sinuo sam |
| 2. | sinuo si |
| 3. | sinuo je |
| množina | |
| 1. | sinuli smo |
| 2. | sinuli ste |
| 3. | sinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sinuo |
| 2. | bio si sinuo |
| 3. | bio je sinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo sinuli |
| 2. | bili ste sinuli |
| 3. | bili su sinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sini |
| množina | |
| 1. | sinimo |
| 2. | sinite |
| glagolski prilog prošli | |
| sinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sinuo, sinula, sinulo | |
| sinuli, sinule, sinula | |
Definicija
| 1. | ispustiti svjetlost; bljesnuti, zasjati [sunce je sinulo] |
| 2. | pren. naglo, iznenada se pojaviti u svijesti, pasti na pamet [sinula mi je ideja] |
| 3. | blistati, zasjati u svoj punoći [soba mi je sinula nakon čišćenja] |
Frazeologija
⃟ sinuti kome (pred očima) odjedanput postati jasno, razumljivo;
sinuti u pravoj svjetlosti pokazati se onakav kakav je stvarno, uistinu
sinuti u pravoj svjetlosti pokazati se onakav kakav je stvarno, uistinu
Etimologija
✧ vidi sìjati
