sìntaksa
sìntaksa ž 〈G mn sȉntāksā〉
jednina | |
---|---|
N | sintaksa |
G | sintakse |
D | sintaksi |
A | sintaksu |
V | sintakso |
L | sintaksi |
I | sintaksom |
množina | |
N | sintakse |
G | sintaksa |
D | sintaksama |
A | sintakse |
V | sintakse |
L | sintaksama |
I | sintaksama |
1. | lingv. dio gramatike koji proučava poredak, razmještaj i međusobno slaganje riječi u izraze ili sintagme (sintaksa izraza), rečenične službe (sintaksa rečenice) i slaganje rečenica u veće cjeline (sintaksa teksta) [sintaksa glagolskih vremena; sintaksa rečenice]; skladnja |
2. | a. log. disciplina koja se bavi proučavanjem unutarnje strukture logičkoga sustava b. inform. gramatika i rječnik nekog programskog jezika |