Hrvatski jezični portal

slȁva

slȁva ž 〈G mn slȃvā〉

Izvedeni oblici
jednina
N slava
G slave
D slavi
A slavu
V slavo
L slavi
I slavom
množina
N slave
G slava
D slavama
A slave
V slave
L slavama
I slavama
Definicija
1. opća poznatost uz javno priznanje i uvažavanje za djela i dostignuća [steći slavu]
2. retor. hvaljenje čijeg djela ili zasluga; hvala
3. a. pravosl. dan sveca zaštitnika porodice, svetkovina i kult predaka b. crkveni ili državni godišnji praznik
4. priredba posvećena kakvu prazniku ili događaju; slavlje, proslava
Frazeologija
slava mu! posljednji pozdrav pokojniku pri oproštaju s njim;
prazna slava pejor. 1. slava koju ne prate priznanja u dobrima i novcu 2. opća poznatost osobe koja ne zaslužuje slavu
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Slávac, Slȁvoljūb, Slȁvomīr, Slȁvoslav rij. (te brojna narodna imena tipa: Branislav, Ladislav, Miroslav, Radoslav, Vjekoslav, i sl.); hip.: Sláve, Slávko, Slávo; ž. os. imena: Slȁvica
pr.: Slȃvčić (Pazin, Rijeka), Slàvec (Klanjec, Zagreb), Slavèčkī (Križevci, Zagreb), Slàvetić (Novi Marof, Podravina), Slávi (Križevci, Zaprešić), Slȁvica (600, Šibenik, Zagreb, sred. Dalmacija), Slávić (860, Opatija, Virovitica, Vinkovci, v. i slavuj), Slȁvīk (Vrbovec, Varaždin), Slávin (Varaždin, Bjelovar), Slȁvina (Jastrebarsko, Zagreb, Daruvar, Garešnica), Slavínec (Ivanec), Slàvinić (Ðurđevac, Bjelovar, Prigorje), Slȃvka (Vukovar, Omiš), Slávko (Garešnica, Zadar, Ivanec), Slávković (130, Zagreb, Metković, Pula, Senj), Slȁvnić (160, Petrinja, Banovina), Slȁvnović (I Slavonija, Sesvete), Slavójević (Nova Gradiška, Karlovac)
Etimologija
prasl. i stsl. slava (rus. sláva, polj. sława), lit. šlovė ← ie. *k'lew- (lat. gloria, grč. kléos)