sjȅme
sjȅme sr 〈G sjȅmena, zb. sjèmēnje〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sjeme |
| G | sjemena |
| D | sjemenu |
| A | sjeme |
| V | sjeme |
| L | sjemenu |
| I | sjemenom |
| množina | |
| N | sjemena |
| G | sjemena |
| D | sjemenima |
| A | sjemena |
| V | sjemena |
| L | sjemenima |
| I | sjemenima |
Definicija
| 1. | biol. a. razvijen zametak biljke sjemenjače u privremenom stanju mirovanja iz kojeg klijanjem nastaje nova biljka [posijati sjeme] b. sperma |
| 2. | pren. začetak, zametak čega [sjeme povjerenja; sjeme zla (razdora)] |
Frazeologija
⃟ (posijati, baciti) sjeme zla (razdora) zavaditi ljude, dati razlog za zlo
Etimologija
✧ prasl. i stsl. sěmę (rus. sémja, polj. siemię), lit. sėmens ← ie. *seh1men (lat. semen), v. sȉjati
