skòriti se
skòriti se (skòrjeti se) svrš. 〈prez. skȍrīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. skȍren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
skorjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | skorim |
2. | skoriš |
3. | skori |
množina | |
1. | skorimo |
2. | skorite |
3. | skore |
futur | |
jednina | |
1. | skorjet ću |
2. | skorjet ćeš |
3. | skorjet će |
množina | |
1. | skorjet ćemo |
2. | skorjet ćete |
3. | skorjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | skorjeh |
2. | skorje |
3. | skorje |
množina | |
1. | skorjesmo |
2. | skorjeste |
3. | skorješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | skorio sam |
2. | skorio si |
3. | skorio je |
množina | |
1. | skorjeli smo |
2. | skorjeli ste |
3. | skorjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam skorio |
2. | bio si skorio |
3. | bio je skorio |
množina | |
1. | bili smo skorjeli |
2. | bili ste skorjeli |
3. | bili su skorjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | skori |
množina | |
1. | skorimo |
2. | skorite |
glagolski prilog prošli | |
skorjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
skorio, skorjela, skorjelo | |
skorjeli, skorjele, skorjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
skoren, skorena, skoreno | |
skoreni, skorene, skorena |
1. | stvrdnuti se tako da na površini nastane kora [snijeg se skorio, posuđe se skorilo]; skorušiti se |
2. | pren. pejor. postati tvrd, negibak [skorena pamet/duša] |