Hrvatski jezični portal

skòriti se

skòriti se (skòrjeti se) svrš.prez. skȍrīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. skȍren〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
skorjeti
 
prezent
jednina
1. skorim
2. skoriš
3. skori
množina
1. skorimo
2. skorite
3. skore
 
futur
jednina
1. skorjet ću
2. skorjet ćeš
3. skorjet će
množina
1. skorjet ćemo
2. skorjet ćete
3. skorjet će
 
aorist
jednina
1. skorjeh
2. skorje
3. skorje
množina
1. skorjesmo
2. skorjeste
3. skorješe
 
perfekt
jednina
1. skorio sam
2. skorio si
3. skorio je
množina
1. skorjeli smo
2. skorjeli ste
3. skorjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam skorio
2. bio si skorio
3. bio je skorio
množina
1. bili smo skorjeli
2. bili ste skorjeli
3. bili su skorjeli
 
imperativ
jednina
2. skori
množina
1. skorimo
2. skorite
 
glagolski prilog prošli
skorjevši
 
glagolski pridjev aktivni
skorio, skorjela, skorjelo
skorjeli, skorjele, skorjela
 
glagolski pridjev pasivni
skoren, skorena, skoreno
skoreni, skorene, skorena
Definicija
1. stvrdnuti se tako da na površini nastane kora [snijeg se skorio, posuđe se skorilo]; skorušiti se
2. pren. pejor. postati tvrd, negibak [skorena pamet/duša]
Etimologija
✧ s (a)- + v. kȍra