blagoslòviti
blagoslòviti (koga, što) svrš. 〈prez. blagòslovīm, pril. pr. -īvši〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
blagosloviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | blagoslovim |
2. | blagosloviš |
3. | blagoslovi |
množina | |
1. | blagoslovimo |
2. | blagoslovite |
3. | blagoslove |
futur | |
jednina | |
1. | blagoslovit ću |
2. | blagoslovit ćeš |
3. | blagoslovit će |
množina | |
1. | blagoslovit ćemo |
2. | blagoslovit ćete |
3. | blagoslovit će |
aorist | |
jednina | |
1. | blagoslovih |
2. | blagoslovi |
3. | blagoslovi |
množina | |
1. | blagoslovismo |
2. | blagosloviste |
3. | blagosloviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | blagoslovio sam |
2. | blagoslovio si |
3. | blagoslovio je |
množina | |
1. | blagoslovili smo |
2. | blagoslovili ste |
3. | blagoslovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam blagoslovio |
2. | bio si blagoslovio |
3. | bio je blagoslovio |
množina | |
1. | bili smo blagoslovili |
2. | bili ste blagoslovili |
3. | bili su blagoslovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | blagoslovi |
množina | |
1. | blagoslovimo |
2. | blagoslovite |
glagolski prilog prošli | |
blagoslovivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
blagoslovio, blagoslovila, blagoslovilo | |
blagoslovili, blagoslovile, blagoslovila | |
glagolski pridjev pasivni | |
blagoslovljen, blagoslovljena, blagoslovljeno | |
blagoslovljeni, blagoslovljene, blagoslovljena |