solicitírati
solicitírati dv. 〈prez. solicìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| solicitirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | solicitiram |
| 2. | solicitiraš |
| 3. | solicitira |
| množina | |
| 1. | solicitiramo |
| 2. | solicitirate |
| 3. | solicitiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | solicitirat ću |
| 2. | solicitirat ćeš |
| 3. | solicitirat će |
| množina | |
| 1. | solicitirat ćemo |
| 2. | solicitirat ćete |
| 3. | solicitirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | solicitirah |
| 2. | solicitiraše |
| 3. | solicitiraše |
| množina | |
| 1. | solicitirasmo |
| 2. | solicitiraste |
| 3. | solicitirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | solicitirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | solicitirao sam |
| 2. | solicitirao si |
| 3. | solicitirao je |
| množina | |
| 1. | solicitirali smo |
| 2. | solicitirali ste |
| 3. | solicitirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam solicitirao |
| 2. | bio si solicitirao |
| 3. | bio je solicitirao |
| množina | |
| 1. | bili smo solicitirali |
| 2. | bili ste solicitirali |
| 3. | bili su solicitirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | solicitiraj |
| množina | |
| 1. | solicitirajmo |
| 2. | solicitirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| solicitirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| solicitiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| solicitirao, solicitirala, solicitiralo | |
| solicitirali, solicitirale, solicitirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| solicitiran, solicitirana, solicitirano | |
| solicitirani, solicitirane, solicitirana | |
Definicija
| 1. | (za)tražiti da se što dobije, nabavi |
| 2. | pravn. obratiti/obraćati se molbom; (za)moliti |
Etimologija
✧ lat. sollicitare: potaknuti, uzbuditi ← sollicitus: uzbuđen
