Hrvatski jezični portal

1.	slučajnošću, slučajem [dogodilo se slučajno], opr. voljom koga, namjerno, planirano, zakonito, neminovno
2.	(u raznim kontekstima) takve su okolnosti, dogodilo se, stekle su se činjenice i sl. [slučajno sam prolazio kad se dogodio sudar upravo sam prolazio, slučaj je htio; slučajno sam liječnik (vama je pozlilo), a ja sam liječnik, stjecaj je okolnosti jedno i drugo]
3.	(u raznim kontekstima koji pretpostavljaju ili unaprijed otklanjaju izvršenje glagolske radnje) [potraži, pa ako slučajno nađeš, (a ti) kupi; nemoj slučajno otvoriti vrata tim žicarima nikako nemoj, nemoj ni slučajno]; možda

⃟ ni slučajno ni u kojem slučaju, nikako, nemoguće, ne pristajem ni pod kojim uvjetima [A: Je li to moguće? B: Ni slučajno; ne namjeravam doći ni slučajno; ne bih to pročitao ni slučajno], usp. slučaj

✧ vidi slúčiti