smȉsliti
smȉsliti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. smȉšljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smisliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smislim |
| 2. | smisliš |
| 3. | smisli |
| množina | |
| 1. | smislimo |
| 2. | smislite |
| 3. | smisle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smislit ću |
| 2. | smislit ćeš |
| 3. | smislit će |
| množina | |
| 1. | smislit ćemo |
| 2. | smislit ćete |
| 3. | smislit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | smislih |
| 2. | smisli |
| 3. | smisli |
| množina | |
| 1. | smislismo |
| 2. | smisliste |
| 3. | smisliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smislio sam |
| 2. | smislio si |
| 3. | smislio je |
| množina | |
| 1. | smislili smo |
| 2. | smislili ste |
| 3. | smislili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smislio |
| 2. | bio si smislio |
| 3. | bio je smislio |
| množina | |
| 1. | bili smo smislili |
| 2. | bili ste smislili |
| 3. | bili su smislili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smisli |
| množina | |
| 1. | smislimo |
| 2. | smislite |
| glagolski prilog prošli | |
| smislivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smislio, smislila, smislilo | |
| smislili, smislile, smislila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| smišljen, smišljena, smišljeno | |
| smišljeni, smišljene, smišljena | |
Definicija
domisliti se čemu, pronaći rješenje nakon traženja i razmišljanja
Frazeologija
⃟ ne mogu (možeš itd.) ga (te itd.) smisliti vrlo mi je antipatičan, ne mogu ga podnijeti
Etimologija
✧ vidi smȋsao
