smijȇh
smijȇh m 〈G smijéha, N mn smjȅhovi/smijȇsi ekspr.〉
jednina | |
---|---|
N | smijeh |
G | smijeha |
D | smijehu |
A | smijeh |
V | smijehu / smiješe |
L | smijehu |
I | smijehom |
množina | |
N | smjehovi |
G | smjehova |
D | smjehovima |
A | smjehove |
V | smjehovi |
L | smjehovima |
I | smjehovima |
1. | izraz usana i lica praćen mimikom i glasovnim reakcijama, svojstven samo čovjeku, izazvan vedrim, radosnim ili šaljivim povodom [radostan smijeh; glasan smijeh] |
2. | prenaglašen, simuliran ili posebno stiliziran smijeh ponesen negativnom emocijom i sl. [zloban smijeh; podrugljiv smijeh; raskalašen smijeh] |