smjȅstiti
smjȅstiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. smjȅšten〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
smjestiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | smjestim |
2. | smjestiš |
3. | smjesti |
množina | |
1. | smjestimo |
2. | smjestite |
3. | smjeste |
futur | |
jednina | |
1. | smjestit ću |
2. | smjestit ćeš |
3. | smjestit će |
množina | |
1. | smjestit ćemo |
2. | smjestit ćete |
3. | smjestit će |
aorist | |
jednina | |
1. | smjestih |
2. | smjesti |
3. | smjesti |
množina | |
1. | smjestismo |
2. | smjestiste |
3. | smjestiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | smjestio sam |
2. | smjestio si |
3. | smjestio je |
množina | |
1. | smjestili smo |
2. | smjestili ste |
3. | smjestili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam smjestio |
2. | bio si smjestio |
3. | bio je smjestio |
množina | |
1. | bili smo smjestili |
2. | bili ste smjestili |
3. | bili su smjestili |
imperativ | |
jednina | |
2. | smjesti |
množina | |
1. | smjestimo |
2. | smjestite |
glagolski prilog prošli | |
smjestivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
smjestio, smjestila, smjestilo | |
smjestili, smjestile, smjestila | |
glagolski pridjev pasivni | |
smješten, smještena, smješteno | |
smješteni, smještene, smještena |
1. | (koga, što, se) a. postaviti na odgovarajuće mjesto b. pren. naći mjesto u društvu i sl.; zbrinuti (se), udomiti (se), ući u stan/kuću; zaposliti (se) |
2. | (komu) podmetnuti, podvaliti (ob. tako da ta osoba ispadne krivac za što) |
3. | (komu što) žarg., v. krknuti |