snalàžljivac
snalàžljivac m 〈G -īvca, N mn -īvci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | snalažljivac |
| G | snalažljivca |
| D | snalažljivcu |
| A | snalažljivca |
| V | snalažljivče |
| L | snalažljivcu |
| I | snalažljivcem |
| množina | |
| N | snalažljivci |
| G | snalažljivaca |
| D | snalažljivcima |
| A | snalažljivce |
| V | snalažljivci |
| L | snalažljivcima |
| I | snalažljivcima |
Definicija
razg. fam. onaj koji je snalažljiv, za kojeg je sigurno da će se snaći, za kojeg se ne treba bojati [snalažljivac je to (bez brige budite)]
Etimologija
✧ vidi snȃći
