snebívati se
snebívati se nesvrš. 〈prez. snèbīvām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
snebivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | snebivam |
2. | snebivaš |
3. | snebiva |
množina | |
1. | snebivamo |
2. | snebivate |
3. | snebivaju |
futur | |
jednina | |
1. | snebivat ću |
2. | snebivat ćeš |
3. | snebivat će |
množina | |
1. | snebivat ćemo |
2. | snebivat ćete |
3. | snebivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | snebivah |
2. | snebivaše |
3. | snebivaše |
množina | |
1. | snebivasmo |
2. | snebivaste |
3. | snebivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | snebivao sam |
2. | snebivao si |
3. | snebivao je |
množina | |
1. | snebivali smo |
2. | snebivali ste |
3. | snebivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam snebivao |
2. | bio si snebivao |
3. | bio je snebivao |
množina | |
1. | bili smo snebivali |
2. | bili ste snebivali |
3. | bili su snebivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | snebivaj |
množina | |
1. | snebivajmo |
2. | snebivajte |
glagolski prilog sadašnji | |
snebivajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
snebivao, snebivala, snebivalo | |
snebivali, snebivale, snebivala |