Hrvatski jezični portal

snȃći

snȃći svrš.prez. snȃđēm, pril. pr. snȁšāvši, imp. snáđi, prid. rad. snȁšao〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
snaći
 
prezent
jednina
1. snađem
2. snađeš
3. snađe
množina
1. snađemo
2. snađete
3. snađu
 
futur
jednina
1. snaći ću
2. snaći ćeš
3. snaći će
množina
1. snaći ćemo
2. snaći ćete
3. snaći će
 
aorist
jednina
1. snađoh
2. snađe
3. snađe
množina
1. snađosmo
2. snađoste
3. snađoše
 
perfekt
jednina
1. snašao sam
2. snašao si
3. snašao je
množina
1. snašli smo
2. snašli ste
3. snašli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam snašao
2. bio si snašao
3. bio je snašao
množina
1. bili smo snašli
2. bili ste snašli
3. bili su snašli
 
imperativ
jednina
2. snađi
množina
1. snađimo
2. snađite
 
glagolski prilog prošli
snašavši
 
glagolski pridjev aktivni
snašao, snašla, snašlo
snašli, snašle, snašla
Definicija
1. (koga) zadesiti, stići [snašla ga nevolja]
2. (se) prilagoditi se novom stanju i prilikama, znati izvući se iz poteškoća [dobro se snašao], usp. snalaziti
Frazeologija
snađi se (stalan gramatički oblik za sva lica u jd i mn) u obliku parola u zn. iskoristi okolnosti i prođi dobro na najjednostavniji i najbeskrupulozniji način, za razliku od strpljivog i predanog rada; prošvercaj, smuti, drpi, slaži i sl. (prema kontekstu) [a oni lijepo snađi se, pa su dobro prošli]
Etimologija
✧ s (a)- + v. naći