Hrvatski jezični portal

smȑviti

smȑviti (koga, što, se) svrš.prez. smȑvīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. smȑvljen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
smrviti
 
prezent
jednina
1. smrvim
2. smrviš
3. smrvi
množina
1. smrvimo
2. smrvite
3. smrve
 
futur
jednina
1. smrvit ću
2. smrvit ćeš
3. smrvit će
množina
1. smrvit ćemo
2. smrvit ćete
3. smrvit će
 
aorist
jednina
1. smrvih
2. smrvi
3. smrvi
množina
1. smrvismo
2. smrviste
3. smrviše
 
perfekt
jednina
1. smrvio sam
2. smrvio si
3. smrvio je
množina
1. smrvili smo
2. smrvili ste
3. smrvili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam smrvio
2. bio si smrvio
3. bio je smrvio
množina
1. bili smo smrvili
2. bili ste smrvili
3. bili su smrvili
 
imperativ
jednina
2. smrvi
množina
1. smrvimo
2. smrvite
 
glagolski prilog prošli
smrvivši
 
glagolski pridjev aktivni
smrvio, smrvila, smrvilo
smrvili, smrvile, smrvila
 
glagolski pridjev pasivni
smrvljen, smrvljena, smrvljeno
smrvljeni, smrvljene, smrvljena
Definicija
pretvoriti u mrve, zdrobiti, smrskati
Etimologija
✧ s (a)- + v. mrva, mrviti