sȍfta
sȍfta m 〈N mn -e, G sȏftā〉
Definicija
isl. učenik medrese, islamske vjerske škole
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Sȍfta (Zagreb, I Slavonija, Novska), Sȍftić (200, Pula, Primorje, Zagreb, Sisak), Sȍpta (110, Zagreb, sred. Dalmacija, Ðakovo), Sȍptija (Bjelovar, Z Slavonija)
Etimologija
✧ tur. ← perz. suçte, sūçte
