Hrvatski jezični portal

HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA (1868)

[Josip Šarinić, Nagodbena Hrvatska, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1972, str. 288-289]

čl. 56.

U svemkolikom obsegu kraljevinah Hrvatske i Slavonije službeni je jezik hrvatski toli u zakonarstvu koli u sudstvu i upravi.

čl. 57.

Za organe zajedničke vlade ustanovljuje se također hrvatski jezik službenim jezikom unutar granicah kraljevinah Dalmacije Hrvatske i Slavonije.

čl. 58.

Predloge i spise u hrvatskom jeziku sastavljene, pa iz kraljevinah Hrvatske i Slavonije na zajedničko ministarstvo podnešene imade to ministarstvo primati i riešitbe svoje na istom jeziku izdavati.

čl. 59.

Obzirom na to, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija politički narod imajući posebni svoj teritorij i u pogledu unutarnjih svojih poslovah vlastito zakonarstvo i autonomnu vladu, ustanovljuje se nadalje, da se zastupnici istih karaljevinah tako na zajedničkom saboru, kao i u delegaciji mogu služiti i jezikom hrvatskim.

čl. 60.

Na zajedničkom saboru stvoreni i podpisom Nj: ces: kr: apoštolskog Veličanstva proviđeni zakoni izdavat će se za kraljevine Dalmaciju Hrvatsku i Slavoniju u izvorniku hrvatskom, i odaslati Saboru tih kraljevina.

Ključni državno-pravni dokument kojim se sređuju odnosi između Ugarske i Trojedne Kraljevine u kojemu je položaju hrvatskoga jezika posvećeno čak pet od ukupno 70 članaka Nagodbe. Temeljni dokument za ustavnopravni položaj hrvatskoga do godine 1918.