čȅtnīk
čȅtnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
jednina | |
---|---|
N | četnik |
G | četnika |
D | četniku |
A | četnika |
V | četniče |
L | četniku |
I | četnikom |
množina | |
N | četnici |
G | četnika |
D | četnicima |
A | četnike |
V | četnici |
L | četnicima |
I | četnicima |
1. | pov. srp. član vojnopolitičke organizacije osnovane 1903. za borbu protiv Turske i za oslobađanje dijelova Srbije i Makedonije od turske vlasti |
2. | pripadnik krajnje nacionalističko-desničarske poluvojne organizacije koja je djelovala u Jugoslaviji 1918—1941. |
3. | pripadnik jugo-monarhističkih oružanih odreda u 2. svjetskom ratu (1941—1945) koji su zastupali velikosrpski program i provodili etnička čišćenja muslimanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i osvetništvo nad hrvatskim stanovništvom; kolaborirali protiv partizana s talijanskim i njemačkim okupatorskim vlastima i vojnim postrojbama, usp. Mihailović (Draža) |
4. | član srpskog četničkog pokreta (jedno od imena Srpska radikalna stranka) osnovanog 1990. s programom velike Srbije i etničkih čišćenja na prostorima bivše države SFRJ, usp. čédo |
5. | zauz. zn. pov. pripadnik zemaljske obrane za Austro-Ugarske (reg. u Dalmaciji) |
6. | pov. vojn. bojnik (major) u starom domobranskom nazivlju |